Regrutacija u Banja Luci - Ovo sam lično doživio
Ovo sam lično doživio i smatram da moram da podijelim sa ostatkom svijeta koji razumije naš jezik da mi pomogne u pronalasku odgovora.
Da li neko od Vas može da mi objasni šta se ovde dešava u BiH? Da li neko pametniji od mene, MOLIM VAS, STVARNO MOLIM može da mi pojasni kud ova država i naše firme idu?????
Situacija 1.
- Raspisan konkurs za trgovca u jednoj Banjalučkoj firmi. Prisutan sam na razgovorima i dogovorima.
- Dogovorio sam sa vlasnikom/direktorom kako treba da radi, da skrati proces selekcije, da ne gubimo kako što inače se gubi 2 sata na razgovor jer (naravno da neću imenovati ni firmu ni osobe) ima dirigovan intervju preko neke konzultantske kuće iz Francuske. (ovde prevrćem očima čak i dok pišem jer što u Francuskoj prolazi ne znači da prolazi i ovde no OK)
- Dolazi par kandidata, ispreskačem ih s par ciljanih pitanja da bih vidio isključivo njihovu motivisanost. Trgvac si ili nisi. Nema tu pametovanja. To se brzo vidi da li neko ima šlifa ili ne.
- Odaberemo kandidatkinju i zaposlimo je ali vlasnik/direktor se ne izjašnjava oko plate već govori Vi to riješite.
- Uporno ponavljam i urgiram da preuzme korake da zadrži tu ženu jer procjenio sam je da vrijedi ali su mi ruke svezane jer je rečeno "minimalac".
- Direktor nudi mizernu platu koju ne bih ponudio ni osobi koja apsolutno nema radnog iskustva (da nadodam, ova žena ima preko 10 godina radnog iskustva sa rezervnim dijelovima, IDEALNA za posao, vidi se po njoj da je rođeni trgovac)
- Trazi od svojih konzultatata i te žene da popuni 3 upitnika da bih provjerio njeno psihološko stanje/pogled na svijet/vrijednosti itd. (opet ja prevrćem očima jer se ne radi o poziciji generalnog direktora i ovlaštenjima od više stotine hiljada evra već o trgovcu no OK)
- Trgovkinja popunila upitnik preko vikenda u svoje slobodno vrijeme, jedan upitnik traje oko 1 sat vreman, puta 3 i počela je da radi u ponedjeljak, u srijedu dolazi do mene i kaže "žao mi je Aleksandre, firma XXXXXX mi je ponudila 200 KM više i ja dajem otkaz" Ja je molim, ostani, diću ti ja na svoju odgovornosti platu samo da ostaneš posebno jer je njeno odjeljenje jako lukrativno za firmu, ima svake godine porast prometa, jako je specifična roba i teško je novu osobu naučiti da zna raditi sa dijelovima, godinama novima osobama treba da nauče u biti. (a i sramota me u prvu ruku koliko smo ženi ponudili) i dobijam odgovor "žao mi je, ja svoju riječ ne gazim, već sam prihvatila ponudu, samo, bili ste korektni pa Vama lično saopštavam.
- Vlasnik/direktor (sjećate se njega, tu je on još u ovoj priči a i bit će i u sledećim) dolazi do mene u petak i kaže: Dobio sam rezultate od konzultanata, OVA ŽENA JE VRH, pogledaj rezultate, znači vrh i kao osoba i radnik! Ja ga pogledam, prisjelo mi je da prevrćem očima i samo kažem "ta vrh žena od srijede ne radi više i otišla je za boljom ponudom od 200 mizernih Maraka". Odgovor njegov je "ko je je*** tražit ćemo drugu.
- Proces selekcije trajao 3 sedmice.
- Pojedini trgovci imaju duplo veću platu od te žene ali dobri su sa članovima porodice i opstaju ne vezano za rezultate.
Situacija 2.
- Raspisan konkurs za Rukovodiocem tržnog centra. Učestvujem naravno u sve tri kruga razgovora koji su se razvukli na mjesec dana. A bio je krug prije mog dolaska u tu firmu već jednom samo što je regruterska kuća ispala neozbiljna i obavila svoj posao profesionalno ali dalje se nije ništa dešavalo. Po mom dolasku obnovljeno je to sve ponovo, ajmo Jovo nanovo... (opet naravno dirigovani intervju od Francuza, šta da Vam kažem osim da prevrćem očima)
- Učestvuju još 2 osobe, direktor/vlasnik i osoba od njegovog povjerenja koja nema apsolutno veze sa HR. Ali.. no OK.
- Drugi sastanak se svodio na priču u prazno i na kraju o visini plate. Svi su kandidati jasno svoje stavove iznijeli i naravno svima je tu negdje očekivanja jednaka. od 100 do 300 KM razlike.
- Jedna osoba se izdigla iznad svih i po znanju i iskustvu, radila u sličnoj firmi, samo mnogo većoj, boljoj, sa više prometa, bila nagrađivana godinama u čitavoj grupaciji. Nosi čak nagradu da je u toj (i to ne domaćoj već stranoj kompaniji) 3 puta zaredom imala najbolje rezultate. Cura u Banja Luci i BIH to postigla. Za strance. Znači. TOP TOP! nema dalje.
- Interni sastanak sa direktorm/vlasnikom i osobom od povjerenja, ne možemo se složiti oko osobe koja će početi raditi odnosno to što favorit traži neće naravno biti ispoštovano. Odmah u startu 300 KM manje, bez prijave naravno. Pristat će ona, ima dvoje djece, mora raditi. To što je majka dvoje djece ponavljam nije ni bitno. Šta će zdravoj osobi socialno ili zdravstveno ili penziono. Nek dođe raditi pod tim i tim uslovima. Nagovorit ćemo je da pristane, jašta će pristati. Čim je došla na razgovor znači očajna je i treba joj posao.
- Obuka te cure počinje 13-og u mjesecu. Traje 7 dana. Prevrtanje očima i tušenje. (A jesam li napomenuo da cura zna posao i ima više iskustva nego direktor/osoba od povjerenja i ja zajedno u toj branši i kako se vodi uspješno tržni centar?????) no ajde
- Na obuci teorija ušminkana do zla boga, ista teorija koja je i meni ušminkana, praksa naravno nula bodova i sve kontra. Ni O od Organizacije. no OK
- Cura nakon 3 dana praktičnog rada dolazi do mene i kaže "Aleksandre, šta je ovo sunce ti milo? Gdje sam ja došla?"
- Zadržavam je, razgovaram s njom, motivišem, bukvalno tjeram da ostane, svakodnevno sastanci kratki, obećavam da će mo se izboriti, da ćemo polako sve to promjeniti, LAŽEM za druge a znam da od toga svega nema ništa. Ali je divan radnik, želim je zadržati, želim da i vlasnik/direktor vidi da napredujemo pa će možda zaista i prihvatiti izmjene.
- Nakon samo 17 dana njenog rada ona meni kaže "ja odoh" i dostavlja pismeno otkaz direktoru/vlasniku a ja taj isti dan isto odlazim iz firme.
- Gubitak ne opisivo sposobne osobe zbog gluposti i sitnih para a za 2 sedmice promet se povećao samo što je značajan broj izmjena u samom asortimanu napravila, presortirala robnu kuću, natjerala radnike da rade, da se objekat očisti, da se postortira roba bolje, da bude pristupačnije kupcu, izrotirala smjene da budu efikasnije itd itd. Da ne nabrajam bruku još pozitivnih izmena.
Situacija 3.
- Raspisan konkurs za IT Stručnjaka
- kandidati koji su preko HR agencije došli ne valjaju, (mišljenje direktora/vlasnika). Naravno da ne valjaju, znaju ljudi koliko vrijede i neće za jako sramotnu platu da rade.
- dolazi TOP KANDIDAT koji ima ambiciju iz Slovenije da se vrati u svoju državu. Pokupio vrh znanje u EU i firmi gore. Familija ovde, žena i djeca neće gore. Hoće čovjek da prenese znanje koje je gore stekao. Motivisan do srži. Traži onako solidnu platu ali efekat koji bih on imao u firmi je 10 puta veći jer firma zaista ima ogromnih problema sa lokalnom mrežom, CRM-om, samom opremom, web nastupom itd itd. Firma nije neka seoska od 3 zaposlena već ima 100 radnika. Znači posla ima preko glave za dobrog IT stručnjaka da tu napravi čudo jer momak ima znanje i hoće.
- Dolazi prijatelj od direktora/vlasnika kojeg on zna iz komšiluka. Taj momak je super, završio ekonomiju, pa nije završio, pa jest bio na WU Beč 2003-e, ja prevrćem očima opet. Reko, ŠTA? kad si bio, 2003-e nisi sigurno, ja te ne znam a vjeruj da sam gore za 4 godine znao sve studente barem iz viđenja. Tebe druže vidio nisam. Tad ti nisi studirao na mom faksu. Smješkam se, reko malen je svijet, mene ne možeš slagati barem u ovome. Znači potonuo si za sekund. Aaaaaaaaah, nije 2003e onda je 2004 ili 2005e. Ne zna tačno, nije ni bitno ispravlja me direktor, nije išla ekonomija u Beču, prebacio se na privatni neki fakultet u BiH i završio političke nauke, on ne traži puno, popravljao je nekima iz komšiluka računar, zna čovjek. Ja prevrćem očima i pitam se gdje griješim jer sam imao utisak da intervjuišem ljude za IT Admina u firmi od 100 osoba i preko 40 računara gdje svako malo ne radi sistem/mailovi isl.
- Čovjek ima ambicije da nauči i da bude IT stručnjak. Lijepo je to, divim se takvim osobama. Ali mi treba stručnjak sad odmah a ne za 3/4 godine teorije i još 4/5 prakse.
- Nakon dugih prepucavanja na nivou svađe ipak se odlučuje da ne zaposlimo ekonomistu/političara da vodi IT. (kako se stručno nazivaju ovi što završe "političke nauke"? - ozbiljno pitam jer nemam predstavu šta su oni kad završe te neke privatne fakultete.)
- Izgubljeno vrijeme moje oko mjesec ipo dana gdje dio mi do dana današnjeg (26.07.2019) nije isplaćen.
I sad još jednom Vas molim da mi neko pametniji od mene objasni, šta se ovde dešava i kud sve ovo vodi jer slične situacije sam viđao i u drugim firmama?
Došao sam u tu firmu koju naravno neću imenovati kao stručnjak da pomognem, dao sam svaki dan 14/15 sati rada za njih. Pravio statistike, planove, lutao po Njemačkoj, Srbiji, Sloveniji ili BIH jer imaju više MP radnji u cilju da pomognem narodu našem, da dignem na veći nivo, da unaprijedim.
I šta sam napravio?
Ništa, apsolutno ništa.
Izgubio mjesec ipo trudeći se uzalud i 25 minuta kucajući sve ovo.
Da li neko od Vas može da mi objasni šta se ovde dešava u BiH? Da li neko pametniji od mene, MOLIM VAS, STVARNO MOLIM može da mi pojasni kud ova država i naše firme idu?????
Situacija 1.
- Raspisan konkurs za trgovca u jednoj Banjalučkoj firmi. Prisutan sam na razgovorima i dogovorima.
- Dogovorio sam sa vlasnikom/direktorom kako treba da radi, da skrati proces selekcije, da ne gubimo kako što inače se gubi 2 sata na razgovor jer (naravno da neću imenovati ni firmu ni osobe) ima dirigovan intervju preko neke konzultantske kuće iz Francuske. (ovde prevrćem očima čak i dok pišem jer što u Francuskoj prolazi ne znači da prolazi i ovde no OK)
- Dolazi par kandidata, ispreskačem ih s par ciljanih pitanja da bih vidio isključivo njihovu motivisanost. Trgvac si ili nisi. Nema tu pametovanja. To se brzo vidi da li neko ima šlifa ili ne.
- Odaberemo kandidatkinju i zaposlimo je ali vlasnik/direktor se ne izjašnjava oko plate već govori Vi to riješite.
- Uporno ponavljam i urgiram da preuzme korake da zadrži tu ženu jer procjenio sam je da vrijedi ali su mi ruke svezane jer je rečeno "minimalac".
- Direktor nudi mizernu platu koju ne bih ponudio ni osobi koja apsolutno nema radnog iskustva (da nadodam, ova žena ima preko 10 godina radnog iskustva sa rezervnim dijelovima, IDEALNA za posao, vidi se po njoj da je rođeni trgovac)
- Trazi od svojih konzultatata i te žene da popuni 3 upitnika da bih provjerio njeno psihološko stanje/pogled na svijet/vrijednosti itd. (opet ja prevrćem očima jer se ne radi o poziciji generalnog direktora i ovlaštenjima od više stotine hiljada evra već o trgovcu no OK)
- Trgovkinja popunila upitnik preko vikenda u svoje slobodno vrijeme, jedan upitnik traje oko 1 sat vreman, puta 3 i počela je da radi u ponedjeljak, u srijedu dolazi do mene i kaže "žao mi je Aleksandre, firma XXXXXX mi je ponudila 200 KM više i ja dajem otkaz" Ja je molim, ostani, diću ti ja na svoju odgovornosti platu samo da ostaneš posebno jer je njeno odjeljenje jako lukrativno za firmu, ima svake godine porast prometa, jako je specifična roba i teško je novu osobu naučiti da zna raditi sa dijelovima, godinama novima osobama treba da nauče u biti. (a i sramota me u prvu ruku koliko smo ženi ponudili) i dobijam odgovor "žao mi je, ja svoju riječ ne gazim, već sam prihvatila ponudu, samo, bili ste korektni pa Vama lično saopštavam.
- Vlasnik/direktor (sjećate se njega, tu je on još u ovoj priči a i bit će i u sledećim) dolazi do mene u petak i kaže: Dobio sam rezultate od konzultanata, OVA ŽENA JE VRH, pogledaj rezultate, znači vrh i kao osoba i radnik! Ja ga pogledam, prisjelo mi je da prevrćem očima i samo kažem "ta vrh žena od srijede ne radi više i otišla je za boljom ponudom od 200 mizernih Maraka". Odgovor njegov je "ko je je*** tražit ćemo drugu.
- Proces selekcije trajao 3 sedmice.
- Pojedini trgovci imaju duplo veću platu od te žene ali dobri su sa članovima porodice i opstaju ne vezano za rezultate.
Situacija 2.
- Raspisan konkurs za Rukovodiocem tržnog centra. Učestvujem naravno u sve tri kruga razgovora koji su se razvukli na mjesec dana. A bio je krug prije mog dolaska u tu firmu već jednom samo što je regruterska kuća ispala neozbiljna i obavila svoj posao profesionalno ali dalje se nije ništa dešavalo. Po mom dolasku obnovljeno je to sve ponovo, ajmo Jovo nanovo... (opet naravno dirigovani intervju od Francuza, šta da Vam kažem osim da prevrćem očima)
- Učestvuju još 2 osobe, direktor/vlasnik i osoba od njegovog povjerenja koja nema apsolutno veze sa HR. Ali.. no OK.
- Drugi sastanak se svodio na priču u prazno i na kraju o visini plate. Svi su kandidati jasno svoje stavove iznijeli i naravno svima je tu negdje očekivanja jednaka. od 100 do 300 KM razlike.
- Jedna osoba se izdigla iznad svih i po znanju i iskustvu, radila u sličnoj firmi, samo mnogo većoj, boljoj, sa više prometa, bila nagrađivana godinama u čitavoj grupaciji. Nosi čak nagradu da je u toj (i to ne domaćoj već stranoj kompaniji) 3 puta zaredom imala najbolje rezultate. Cura u Banja Luci i BIH to postigla. Za strance. Znači. TOP TOP! nema dalje.
- Interni sastanak sa direktorm/vlasnikom i osobom od povjerenja, ne možemo se složiti oko osobe koja će početi raditi odnosno to što favorit traži neće naravno biti ispoštovano. Odmah u startu 300 KM manje, bez prijave naravno. Pristat će ona, ima dvoje djece, mora raditi. To što je majka dvoje djece ponavljam nije ni bitno. Šta će zdravoj osobi socialno ili zdravstveno ili penziono. Nek dođe raditi pod tim i tim uslovima. Nagovorit ćemo je da pristane, jašta će pristati. Čim je došla na razgovor znači očajna je i treba joj posao.
- Obuka te cure počinje 13-og u mjesecu. Traje 7 dana. Prevrtanje očima i tušenje. (A jesam li napomenuo da cura zna posao i ima više iskustva nego direktor/osoba od povjerenja i ja zajedno u toj branši i kako se vodi uspješno tržni centar?????) no ajde
- Na obuci teorija ušminkana do zla boga, ista teorija koja je i meni ušminkana, praksa naravno nula bodova i sve kontra. Ni O od Organizacije. no OK
- Cura nakon 3 dana praktičnog rada dolazi do mene i kaže "Aleksandre, šta je ovo sunce ti milo? Gdje sam ja došla?"
- Zadržavam je, razgovaram s njom, motivišem, bukvalno tjeram da ostane, svakodnevno sastanci kratki, obećavam da će mo se izboriti, da ćemo polako sve to promjeniti, LAŽEM za druge a znam da od toga svega nema ništa. Ali je divan radnik, želim je zadržati, želim da i vlasnik/direktor vidi da napredujemo pa će možda zaista i prihvatiti izmjene.
- Nakon samo 17 dana njenog rada ona meni kaže "ja odoh" i dostavlja pismeno otkaz direktoru/vlasniku a ja taj isti dan isto odlazim iz firme.
- Gubitak ne opisivo sposobne osobe zbog gluposti i sitnih para a za 2 sedmice promet se povećao samo što je značajan broj izmjena u samom asortimanu napravila, presortirala robnu kuću, natjerala radnike da rade, da se objekat očisti, da se postortira roba bolje, da bude pristupačnije kupcu, izrotirala smjene da budu efikasnije itd itd. Da ne nabrajam bruku još pozitivnih izmena.
Situacija 3.
- Raspisan konkurs za IT Stručnjaka
- kandidati koji su preko HR agencije došli ne valjaju, (mišljenje direktora/vlasnika). Naravno da ne valjaju, znaju ljudi koliko vrijede i neće za jako sramotnu platu da rade.
- dolazi TOP KANDIDAT koji ima ambiciju iz Slovenije da se vrati u svoju državu. Pokupio vrh znanje u EU i firmi gore. Familija ovde, žena i djeca neće gore. Hoće čovjek da prenese znanje koje je gore stekao. Motivisan do srži. Traži onako solidnu platu ali efekat koji bih on imao u firmi je 10 puta veći jer firma zaista ima ogromnih problema sa lokalnom mrežom, CRM-om, samom opremom, web nastupom itd itd. Firma nije neka seoska od 3 zaposlena već ima 100 radnika. Znači posla ima preko glave za dobrog IT stručnjaka da tu napravi čudo jer momak ima znanje i hoće.
- Dolazi prijatelj od direktora/vlasnika kojeg on zna iz komšiluka. Taj momak je super, završio ekonomiju, pa nije završio, pa jest bio na WU Beč 2003-e, ja prevrćem očima opet. Reko, ŠTA? kad si bio, 2003-e nisi sigurno, ja te ne znam a vjeruj da sam gore za 4 godine znao sve studente barem iz viđenja. Tebe druže vidio nisam. Tad ti nisi studirao na mom faksu. Smješkam se, reko malen je svijet, mene ne možeš slagati barem u ovome. Znači potonuo si za sekund. Aaaaaaaaah, nije 2003e onda je 2004 ili 2005e. Ne zna tačno, nije ni bitno ispravlja me direktor, nije išla ekonomija u Beču, prebacio se na privatni neki fakultet u BiH i završio političke nauke, on ne traži puno, popravljao je nekima iz komšiluka računar, zna čovjek. Ja prevrćem očima i pitam se gdje griješim jer sam imao utisak da intervjuišem ljude za IT Admina u firmi od 100 osoba i preko 40 računara gdje svako malo ne radi sistem/mailovi isl.
- Čovjek ima ambicije da nauči i da bude IT stručnjak. Lijepo je to, divim se takvim osobama. Ali mi treba stručnjak sad odmah a ne za 3/4 godine teorije i još 4/5 prakse.
- Nakon dugih prepucavanja na nivou svađe ipak se odlučuje da ne zaposlimo ekonomistu/političara da vodi IT. (kako se stručno nazivaju ovi što završe "političke nauke"? - ozbiljno pitam jer nemam predstavu šta su oni kad završe te neke privatne fakultete.)
- Izgubljeno vrijeme moje oko mjesec ipo dana gdje dio mi do dana današnjeg (26.07.2019) nije isplaćen.
I sad još jednom Vas molim da mi neko pametniji od mene objasni, šta se ovde dešava i kud sve ovo vodi jer slične situacije sam viđao i u drugim firmama?
Došao sam u tu firmu koju naravno neću imenovati kao stručnjak da pomognem, dao sam svaki dan 14/15 sati rada za njih. Pravio statistike, planove, lutao po Njemačkoj, Srbiji, Sloveniji ili BIH jer imaju više MP radnji u cilju da pomognem narodu našem, da dignem na veći nivo, da unaprijedim.
I šta sam napravio?
Ništa, apsolutno ništa.
Izgubio mjesec ipo trudeći se uzalud i 25 minuta kucajući sve ovo.
Nije uzalud, evo ja pročitao do kraja. Mijenja se to, samo jako sporo. Još vlasnici / direktori ne povezuju doprinos radnika sa platom.
ReplyDelete